Tenžera, Veselko, hrvatski novinar i književnik (Prozor, BiH, 10. II. 1942 – Zagreb, 20. II. 1985). U Sarajevu studirao šumarstvo i pravo, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Radio je kao novinar kulturne rubrike u Vjesniku (od 1971). U književnosti se javio kritikama (književnim, kazališnim, likovnim, radijskim i televizijskim), koje je objavljivao u novinama i revijama Studentski list, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Start, Studio, Danas i dr. Te su kritike iznimne estetske vrijednosti, a pokazuju Tenžerinu intelektualnu oštrinu i imaginativnost. Pisao je i feljtone koji se odlikuju jezičnom elegancijom i duhovitošću (skupljeni u knjigama Miting, 1977; En passant, 1978; Zašto volim Zagreb, 1987). Kozerije koje je objavljivao u istoimenoj rubrici zagrebačkoga tjednika Studio posmrtno su objavljene u knjizi Zašto volim TV (1988). U njima se zauzimao za poseban tretman televizije u sklopu hrvatskoga medijskoga prostora. Bavio se i književnim temama, osobito romanom, a posebno zanimanje iskazivao je prema piscima koji su osuđivali komunistički režim. Osudivši objektivnu, akademsku kritiku, zauzimao se za subjektivan pristup književnom djelu (Makar se i posvađali, 1988; Želja za dobrim kupanjem, 1992; Preživljuje dobro pisanje, 1995; Šok običnosti, 1997). Pisao je i tekstove o športu, koje je objavljivao u zagrebačkim dnevnim i tjednim novinama 1970-ih i 1980-ih (skupljeni u knjizi Sportski život, 1989), te tekstove o umjetnosti (Likovne teme, 1993) i značajnijim umjetnicima (I. Lovrenčiću, I. Šebalju, I. Lackoviću Croati, D. Popoviću). Pisma Ivani (1995) posmrtno je objavljena zbirka pisama što ih je pisao svojoj ženi za služenja vojske (1967–68), a o raznolikim temama (od ljubavnih do filozofskih). U knjizi Sloboda u rezervatu (2012) prikupljeni su tekstovi što ih je 1972–75. objavljivao u Vjesniku i Startu. Tenžera je autor i dvaju dramskih tekstova (Pijani svetac, 1968., i Svejedno svejedno, 1970), koji su izvedeni na zagrebačkom i bečkom radiju.
